I tako se vratio.
Vratio korijenju užarene kapljice ulja.
Suđe se sušilo na vjetru, a štipaljke su patile.
Konopac je napravio parabolu no nije stigao do osi iks.
Nekako je vrijeme bilo krivo.
Ne uistinu.
Kažem to samo zato jer mi dobro zvuči.
Zvuči i vjerojatno.
Vrlo vjerojatno.
Nekako je lako izvući se na to da si meteoropat.
I kada nisi.
Jednostavno, vrijeme je krivo.
Pada kiša.
Plakat ću da ne plačem sam kad je sunce samo na nebu.
Puše vjetar, mrzim život, izložit ću se propuhu da me zabole uši i oči i zubi i glava i da ne mogu uopće misliti.
Da prestanem disati i da mi se mozak isključi.
Od boli.
Lijepa misao.
Draga patnicima.
Iliti zdravo-seljački rečeno... primamljiva ribici koja je već ionako mrtva.
Prazna udica.
Prazna ulica?
Ok, sad već baljezgam u novim dimenzijama.
Ah, osjećam se kao čovjek.
Nadnaravan osjećaj.
Samo me treba poticati da radim ono što mogu i da želim to što mi se nudi.
Samo to.
Samo to.
|